Jedna od njih je i psihijatrica iz Vinkovaca koja je vukovarsku bolnicu zamijenila švedskom klinikom i pridružila se desecima liječnika koji posljednjih mjeseci napuštaju hrvatske bolnice i ambulante i odlaze raditi u zapadnoeuropske države.

Već nekoliko mjeseci radi u Klinici za forenzičku psihijatriju regije Östergötland u Švedskoj, a oduševljena je uvjetima rada koje joj osigurava švedska država, piše Novi list.

Ne odlaze samo zbog novca

Većina ih ne odlazi samo zbog novca, iako su liječničke plaće u tim državama višestruko veće nego ovdje, već i pod pritiskom neizvjesnosti, sve lošijih uvjeta rada u hrvatskim bolnicama i nebrige društva za liječničku struku.

"Daleko od toga da sam otišla u Švedsku trbuhom za kruhom. Mislim da su u svim vremenima i sustavima liječnici živjeli bolje od prosječnog čovjeka, ali kad vam se pruži mogućnost za nečim boljim, ne samo u financijskom smislu nego i u pogledu kvalitete života, a k tome ste u godinama kad želite učiti i spremni ste za promjene i izazove, takvu je mogućnost teško odbiti"", rekla je psihijatrica, koja je posao dobila preko jedne agencije.

Nemjerljiva situacija u usporedbi s Hrvatskom

Mogućnosti usavršavanja i vlastitog izbora, koje su joj se otvorile po dolasku u Švedsku, ne daju se, kaže, mjeriti s uvjetima koje je imala u Hrvatskoj.

""Ni za tri života ne bi mi se pružilo toliko šansi koliko u Švedskoj sada. Ovdje ne mora netko zvati nekoga tko zna nekoga da bi neka ideja prošla, da biste dobili edukaciju ili priliku za dokazivanje"", veli ova psihijatrica koja je u Švedsku otišla nedugo po završetku specijalizacije.

Čekao ih stan, vrtić i teta koja govori hrvatski

""Otišla sam u Varšavu na plaćeni tečaj jezika, a nakon toga sa suprugom i petogodišnjom kćeri preselila u Švedsku. Poslodavac je snosio sve troškove, uključujući i prijevoz svih naših stvari iz Vinkovaca do Švedske. Kad smo došli čekao nas je stan, vrtić za kćerku i posebna teta koja govori hrvatski kako bi našoj kćeri olakšali prve tjedne"", prepričava vinkovačka liječnica.

Nema bogova

Na novom radnom mjestu oduševio ju je, kaže, timski rad u kojem ""nema bogova i nedodirljivih"", gdje se odluke uvijek temelje na dogovoru te nema hijerarhije kao u Hrvatskoj.

Plaća joj je, kaže, četiri puta veća nego u Hrvatskoj, a u odnosu na troškove života sada živi dva do tri puta bolje. Standard je takav da ne mora raditi puno radno vrijeme, već sama određuje koliko želi raditi, a ostatak vremena može se posvetiti obitelji.

Cijeli članak možete pogledati ovdje.