On je jedan od članova benda „Doktori" kojima su mnogi na prvom regionalnom „X Factoru" predviđali pobjedu. Iako nisu osvojili nijedno od prva tri mjesta, „Doktori" sigurno zaslužuju svoj prostor na muzičkoj sceni. S Arminom je ekipa magazina ""Azra"" razgovarala o njihovom opstanku, planovima, ali i njegovom povratku na medicinski fakultet, ispitima i učenju, djevojkama, te postepenom vraćanju u kolotečinu...

Prva sezona regionalnog „X Factora" iznjedrila je mnoge muzičke talente, a samo oni najtalentiraniji i najuporniji naći će svoje mjesto na estradnom nebu. Zasluženo, jedno od tih mjesta trebalo bi pripasti 22-godišnjem Arminu Malikiću iz Banovića. Dečko, koji je još na audiciji osvojio i žiri i publiku, kasnije će postati lider benda „Doktori", koji je upravo po njegovom profesionalnom opredjeljenju i dobio ime. Armin je, naime, student treće godine Medicinskog fakulteta u Tuzli. „Doktori" su došli do finala, ali, uprkos velikom trudu kako njih tako i njihove mentorice Kristine Kovač, nisu uspjeli osvojiti nijedno od tri prva mjesta.

Ali, publike im zasigurno nije manjkalo. Šta se s „Doktorima" dešava nakon „X Factora"? Armina je ekipa ""Azre"" zatekla u Srbiji i, uprkos obavezama, obećao je odgovoriti na pitanja. Obećanje je, naravno, ispunio, što je samo posvjedočilo da Armina nije ponijela njegova popularnost. I dalje je onaj isti dečko s nešto malo drugačijim snovima nego prije šest mjeseci.

Doktore, kad bismo te sad pitali da sam sebi uspostaviš dijagnozu, šta bi nam odgovorio? Kako se osjećaš?

- Rekao bih da sam hronično umoran i da mi treba jedan dobar psihički, a i fizički odmor. Radim na tome da se što više opustim u dobrom društvu i napunim baterije za dalje.

Zatekli smo te u Srbiji – gdje tačno, kojim povodom si tamo, radno ili odmaraš?

- U pitanju je kombinacija rada i uživanja. Mnogo mi je drago da smo se okupili nakon završetka „X Factora" da radimo na novom projektu o kojem ne smijem mnogo da govorim. Trenutno se nalazim u Novom Sadu s cijelom ekipom, smjestili smo se kod Uroša (Turkulov op.a) kući i uglavnom uživamo uz dobru hranu i provod, ali isto tako i radimo. Prije neku noć smo snimili nešto veoma zanimljivo i nadam se da će se svidjeti publici.

Jedan veliki regionalni muzički projekt je iza tebe, šta "Doktori" rade danas, nastavljate li postojati kao bend?

- Mislim da smo svi dovoljno talentovani da nastavimo sa svojim karijerama samostalno, ali tim koji dobro radi ne treba mijenjati... Za sada nam je super u ovoj postavi i želimo da pružimo nešto naše svim ljudima koji su nas podržavali i kojima su „Doktori" bili favoriti na takmičenju. Saradnju ćemo svakako nastaviti, ali još nisam siguran u kojem obliku.

Kakvi su sad tvoji planovi?

- Moji planovi su da se, prije svega, vratim obavezama na fakultetu i odmorim od veoma napornog perioda koji je iza mene, nakon toga se posvećujem autorskom radu više nego do sada i pravim nove pjesme... Želim da ovo bude početak nečeg veoma lijepog i iskreno se nadam da će tako i da bude.

Definitivno ste imali najviše fanova (uglavnom djevojaka, djevojčica, žena). Kako izlazite nakraj s tolikim damama?

- Mi se svakako ne žalimo. Prija nam sva ta pažnja i još nismo svjesni šta smo postigli. Na početku je bilo veoma čudno, okretali su se za nama na ulicama, tražili autograme, željeli da se slikaju s nama. Iako je nekad veoma teško odgovoriti na sve njihove poruke, njihova podrška je nešto što nas je održalo na okupu i dalo nam snagu da idemo iz "livea" u "live" spremniji i sigurniji.

Koliko si puta morao mijenjati broj mobitela?

- Nijednom...(smijeh). Ja sam imao tu sreću da sam zadržao bosanski broj i bio sam u roamingu sve vrijeme, tako da se mnogima nije isplatilo da me zovu.

Jesi li, možda, u međuvremenu nekome poklonio svoje srce?

- Svoje srce nisam poklonio nikome, još pripada meni... Ne kažem da nisam spreman za to, ali se, jednostavno, nije desila ljubav. Nekada se osjetim prilično usamljeno, ali onda dođe sav taj rad i pripreme pa nemate vremena za sebe. Sada je več lakše, jer nema tih priprema za „live", pa se, možda, i meni osmijehne sreća.

Kad analiziraš ono što ti se dešavalo proteklih mjeseci u "X Factoru", čega se lijepog, a čega ružnog sjećaš?

- Bilo je svega zaista, potrudio sam se da ružne stvari zaboravim i oprostim. Lijepih je bilo mnogo. Sjećam se našeg druženja, naše sreće kada smo svi otkrili ko je koliko talentiran i koliko nas sve spaja muzika. Komunicirali smo pjesmama i muzikom. Najteži momenti su mi bili oni kada se osjetim usamljenim kasno uvečer poslije „livea" ili kad mi nedostaju dom i porodica. Najljepše je to što sam uspio preživjeti sve to i ponovo stati na noge.

Koliko si bio umoran, zasićen, pod pritiskom?

- Jednom sam zamalo kolabirao na sceni. Bila je generalna proba i bio sam veoma umoran, spremali smo dvije pjesme istovremeno, onda su nam jednu promijenili, nisam spavao dva dana i zamalo sam pao na bini. Svi smo imali momente preispitivanja u smislu je li ovo za mene, mogu li izdržati sve ovo, ali na kraju smo, ipak, opstali i postali jači za jedno iskustvo. (Azramag.ba)