„Imao sam psa. Izvodio sam ga svaki dan u taj park, kao i jedna djevojka. Upoznali smo se, i…“, kazao je London, dodavši:

„Oženio sam se ovdje sa mojom lijepom Bosankom. Imamo malu kćerku i čekamo drugu bebu“.

Sportom do bolje budućnosti

Supruga Bojana i on ne znaju da li će ostati u BiH, ali za sada u bh. prijestolnici im je lijepo. Teška ekonomska situacija u ovoj balkanskoj zemlji, srećom, ne pogađa njihovu porodicu, te njihovoj troipogodišnjoj ljubimici Inni mogu priuštiti sve, kaže Anthony London.

„Ne znam šta će biti u budućnosti. Imamo ugovore, radimo u Sarajevu i za sada nam je dobro“, pojasnio je London, osoba  koja je proteklih dana bila na brojnim reklamnim bilbordima u cijeloj BiH na kojima je najavljivanja subotnja prijateljska utakmica hokejaških reprezentacija BiH i Turske, uz poruku da su već ""svjetska senzacija"".  

Selektor i hokejaš BiH zaposlen je u Međunarodnom institutu za traženje nestalih osoba (ICMP) u Sarajevu. Posjetio je i neke od masovnih grobnica u zemlji u kojoj je tokom rata od 1992. godine do 1995. počinjen genocid nad Bošnjacima, prvi na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
  
„To je veoma bitan posao. Ima ga puno. Radim na projektima u administraciji, ne idem puno na grobnice, ali bio sam ih vidio. Ovaj posao je bitan da bi se razumjelo što se ovdje dešavalo, da bi ljudi imali bolju budućnost, da se napravi iskrena priča, da ne bude manipulacija, da postoji lista nestalih. Najvažnije je da se nađu svi nestali, najviše radi njihovih obitelji, familija“, pričao je London.  

Smatra da je sport bitan faktor za sretniju budućnost ljudi u BiH. Njegova životna misija je da i kroz hokej pomaže ljudima u njegovoj „drugoj domovini“.

„Hokej je najbrži timski sport u svijetu. Želimo da i ovdje bude dio kulture. To je sport u kojem postoji poštovanje i disciplina. Prije svega dobar je za druženje i zdravlje djece. Želimo da djeca u Sarajevu i BiH nastave se baviti hokejom i nakon 18 godine, da ga igraju dugo, uživaju u hokeju cijeli život“, očekivanja su Londona.

Voli punicinu bosansku hranu

Iako je sa drugog kontinenta, odgovara mu život u evropskom Sarajevu. Ne može se odlučiti gdje mu je ljepše - „kući u Kanadi ili kući u BiH“.

„Puno me ljudi pitalo gdje mi je bolje. Ima pluseva i minusa kako ovdje, tako i tamo. Negdje su cijene više, negdje manje. U Kanadi je, recimo, tehnika jeftina, ali su restorani skupi. Ovdje su restorani jeftini, a tehničke stvari skupe. Drugačiji je i način života, karakter ljudi. Ipak, ako su dobri ljudi, dobri su. Ne mijenjaju ih kontinenti i države“, poručio je London.

Tvrdi da su Bosanci dobri, ali i da ima onih „malo teških osoba“.

„Bosanci su specifični. Ovdje sam stekao prijatelje za cijeli život, velikodušne i kvalitetne ljude“, kaže on.

Sviđa mu se hrana u BiH, pogotovo punicina.

„Sviđa mi se bosanska hrana, puno mesa, ali i masnoće. No, pazim se zbog trenažnog procesa. Majka moje žene dobro kuha. Često jedem kod bake, kako je zovemo“, govorio je novinaru Anadolu Agency London.

Trudi se da što više priča bosanskim jezikom. Nije išao na kurs, već je samouk.

„Težak jezik. Nisam se školovao, nego šta čujem trudim se da kažem na isti način. Znam malo i gramatike. Šta čujem tako pričam. Što znam, znam, što ne znam, pitam. Tehnički, imam problema sa jezikom, ali ide“, simpatičnim akcentom na „svom“ bosanskom jeziku rekao je London, a na pitanje za koga navija kada igraju BiH i Kanada, kroz smijeh odgovorio je:   

„Na sreću ne igraju iste sportove. BiH je dobra u fudbalu, Kanada slabija. Oni su bolji u hokeju od nas. Tako, izaberem sport, pa navijam“.