Kraj je godine vrijeme za saniranje rezultata, shvatili su političari u BiH i bacili se na posao. Valja pronaći krivce za vlastite neuspjehe, a koliko ih se nagomilalo u posljednjih 12 mjeseci, piše i svjetska štampa. Bosni i Hercegovini The Economist predviđa socijalne nemire, lokalne gatare odustale su od kašika, valjda u strahu od kašikara, penzije i plaće su sve neizvjesnije čak i za budžetske korisnike, a ekonomija i privreda ionako su se nastanile u rubrike vjerovali ili ne. S ovakvom vlašću svaka firma koja preživi zaslužuje svjetsko priznanje, no zato su nam političari u top-formi. Zlatko Lagumdžija konačno je demantirao sve koji su mu prigovarali kako nema smisla za humor: nasmijao je bosansku planetu svojim spektakularnim otkrićima plasiranim na novogodišnjem pressu.

Sanirajući rezultate vlastite vladavine, SDP-ov lider je i šakom i kapom dijelio krivicu. Najgori je, naravno, najnoviji mrski neprijatelj, Demokratska fronta Željka Komšića. Koliko jučer iz Centra za dezinformacije, spletke i paraistine, kroz sve kanale ispod glasa se, onako u povjerenju, plasirala prava slika Komšića, neradnika, poluinteligenta, kojem je baš Zlatko sve dao, iznjedrio ga, ljuljuškao ga u krilu, napravio ga cijelog i nosio na svojim preširokim plećima. A onda je lider lično odlučio da pljusne istinu na sto: Komšić je radio i radio, sve od aprila kad je napravio Demokratsku frontu i taj je Komšić, skupa sa DF-om, SDA i SDS-om najkrivlji što je BiH tu gdje jeste. A znamo gdje je: najcrnja rupa u Evropi, najzaostalija na evropskom putu, sa deset radnih mjesta koja se svaki dan zatvaraju. Za sve je to kriv Komšić, on je to napravio za nepunih osam mjeseci, a nikako on, Lagumdžija, koji skupa sa Miloradom Dodikom već tri i po godine upravlja državom i sam vedri i oblači Federacijom!

I, naravno, svojom partijom. Evo nešto o čemu Lagumdžija nije govorio na novogodišnjem pressu, valjda shvativši da se niko neće nasmijati ako obznani da je pronašao još jednog esdepeovca kojeg treba progoniti do izgona iz stranke. Riječ je o Slobodanu Popoviću, šefu Kluba poslanika SDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, istom onom Popoviću kojeg CCI već pet godina zaredom svrstava u sami vrh najaktivnijih poslanika u NSRS-u, onom Popoviću koji se za ideje socijaldemokracije borio puno prije nego su drugari Mića i Zlaja otkrili koliko se vole, Popoviću koji se nije libio govoriti naglas i u Banjoj Luci i u Sarajevu o svim onim bolnim i teškim temama zbog kojih je nerijetko i glava bila na pladnju. Prvo je Predsjedništvo SDP-a, a potom i Glavni odbor, sliježući ramenima dao suglasnost svom partijskom lideru da ovlasti Enesa Suljkanovića i Nermina Nikšića da konačno smijene tog Popovića! Drznik jedan samovoljni, javno je rekao da će na prvom partijskom skupu postaviti pitanje koliko košta angažman Alastaira Campbella i kojim parama se plaća.

Da ne bi bilo zabune, prije likvidacije Popovića s mjesta šefa Kluba poslanika, Lagumdžija je odlučio nasmijati novinare: otkrio im je da je Campbell ljevičar i da njegov šestomjesečni angažman SDP košta 11.550,50 KM! Ni dvije milje mjesečno! Zaboravio je Zlatko da je već jednom javno priznao da je Campbella angažirao tek početkom augusta, što će reći da mu se računice baš i ne slažu, ali kome je to važno kad je u pitanju najpoznatiji spin-doktor na svijetu. Pa valjda je za tih četiri-šest mjeseci svoje dvije milje pošteno zaradio, učeći lidera kako da javno zasmijava narod svojim velikim humoreskama. Campbell, baš kao ni Lagumdžija, ne može na top-listu 500 najvećih plaća u BiH, on je ionako godinama među pet najplaćenijih spin-doktora na svijetu, ali niko ne sumnja da će sa SDP-om zaraditi makar koliko i bosanski mu šef. Zar nije Zlatko političar sa ubjedljivo najvećom stambenom kvadraturom u ovoj državi? A u politiku je, podsjetio nas je Komšić prije koji dan, ušao sa stojadinom i skromnim stanom na Grbavici. U međuvremenu se proširio na više adresa u preko nekoliko općina.  

Vratimo se Popoviću, koji eto nije ni dobio priliku da priupita za Campbella. Istina, u međuvremenu su bila dva znamenita SDP-ova savjetovanja, jedno u Međugorju, drugo u Zenici. I iako su na oba bili pozvani i članovi Predsjedništva i Glavnog odbora i još obnašatelji značajnih funkcija u ime SDP-a, nesretni je Popović oba puta zaobiđen, da ne kažem nepozvan. Obrazloženje je dao lider lično - ne želi ni da ga vidi! Kad je tako, valja ga ukinuti, shvatili su partijski drugovi i okrenuli se oprobanom receptu već viđenom na plejadi likova - od Nijaza Durakovića preko Skenderagića, Lazovića, Pećanca, Mladena Grahovca... Te tako dadoše ramenima znak podrške egzekuciji još jednog člana SDP-a. Sad je sve do Suljkanovića i Nikšića, neće se valjda lider zamajavati prljavim poslovima. Njegovo je da, sve po Campbellovim uputama, smišlja viceve i frcera dosjetkama.

Jedan od boljih novogodišnjih crnjaka, ovo je već po mom osobnom izboru, bio je onaj kako je SDP zaustavio podjelu Federacije na dva dijela. Oni su je kao napadali, a on ju je kao branio: napadači su bili HDZ i SDA, a svi branitelji mogu stati u lik i djelo Zlatka Lagumdžije. E sad, kako objasniti narodu kome nije ni do čega, a kamoli do smijeha, ko tu koga pravi budalom? Valja nam opet malo u prošlost: Željko Komšić je i napustio SDP, ne slažući se s Lagumdžijinom politikom popuštanja HDZ-u BiH i Draganu Čoviću; SDA je bila onaj nevjerni koalicioni partner koji se protivio pravljenju Vlade FBiH bez HDZ-a, a kada je SDP nogirao SDA u korist SBB-a, nisu ni Tihić ni Izetbegović pravili račune bez krčmara sa Čovićem, nego upravo Lagumdžija. I danas, isto kao i onog dana kada je bez odijela Deda Mraza najavljivao sretniju budućnost 2020, Lagumdžijin SDP je u koaliciji sa HDZ-om BiH i HDZ-om 1990. Istina, HDZ je, skupa sa drugim Lagumdžijinim koalicionim partnerom Radončićevim SBB-om, u Parlamentu FBiH razotkrio i spriječio SDP-ov antikorupcijski set zakona taksativno dokazujući da je riječ o političkom manevru koji vodi ravno u stvaranje parapravosuđa, ali Zlatko Campbell na to nije želio trošiti riječi. Uostalom, ako je Campbell uspio započeti rat u Iraku krivotvoreći izvještaje o oružju i to za vrtoglavo veće sume, šta je za njega jedan politički rat koji ne košta ni dvije hiljade KM mjesečno? Ne veli mu živjeti ovdje, čak ni na Poljinama. Što se Lagumdžije tiče, ne mora nam više dokazivati da ima smisla za humor. Vjerujemo mu na riječ i smijemo se. Od muke.